![Dan 11 - Kome treba budilica kada imate moć državnog represivnog aparata? Istina je da smo i u ovaj park koji nam je poslužio kao spavaća soba ušli preko ograde, ali dojma smo da su pola sata birokracije i 2 policijska auta bili prekomjerna reakcija s obzirom na težinu zločina. U šest godina spavanja po parkovima ovo je prvi put da smo za tzv. bivakiranje pokupili kaznu, što dokazuje da je policija uvijek najgora u usnulim gradićima gdje im je najdosadnije. Njima u obranu bili su vrlo ljubazni, čak i pomalo znatiželjni, te su nam rekli da kaznu pišu više radi sebe nego radi nas te da je možemo ili ne moramo platiti (jer u Hrvatsku doći neće). Na upit želimo li nešto izjaviti za zapisnik smo im primjereno odgovorili na krnjem talijanskom: “Čovjek koji spava ne griješi!”<br /><br />Ako ništa drugo ovo nas je barem natjeralo na rani pokret što se ispostavilo blagodatnim, jer su granice između autoceste i lokalne ceste na Siciliji često mutne. Tako smo u 30 kilometara do Palerma izmijenili čak 5 autiju prolazeći kroz niz simpatičnih morskih zaseoka. Palermo je nakon toga, a i svega što smo prošli u proteklih tjedan dana, bio potpuni kontrast. Jedan od onih prljavih i poremećenih gradova čija se prašina proteže kilometrima u svakom smjeru. Ipak je riječ o petom najvećem gradu u Italiji, i to samo prema službenom broju stanovnika koji, kako smo na Siciliji, daje daleko drugačiju sliku od realnosti. Profesor povijesti umjetnosti koji nas je do grada odbacio žalio se upravo na to koliko je “anything goes” mentalitet Siciliju prokleo, koliko se ne može osloniti na infrastrukturu i koliko je zbog tog kaosa život otežan. Po njemu to je zato što 1861. Vittorio Emanuele nije uspješno stvorio kohezivni talijanski nacionalni identitet, a Sicilija je uvijek bila toliko udaljena od centara moći da je svim vlastima bilo lakše davati ovlasti lokalnim moćnicima nego uspostaviti vlastiti red, što je na koncu dovelo i do notorne sicilijanske mafije...*[Nastavak u komentarima]<br />.<br />.<br />.<br />#odzagrebadomagreba #krajceste sicilia #italia #nacesti #ontheroad #hitchhikingstories #autostop #hitchhiking #travelstories #travelgram #hammocklife #hammock #backpacking #backpackerslife #croatiannomads](/img/aHR0cHM6Ly9zY29udGVudC5jZG5pbnN0YWdyYW0uY29tL3YvdDUxLjI5MzUwLTE1LzQyNTQyNzQ3NF8xNzQzMzIzMjYyODE1OTY0XzY0MTMxMTk2MzM1ODE0Nzg1NjVfbi53ZWJwP3N0cD1kc3QtanBnX2UzNV9zMTA4MHgxMDgwJl9uY19odD1zY29udGVudC5jZG5pbnN0YWdyYW0uY29tJl9uY19jYXQ9MTAwJl9uY19vaGM9SWhwbzRjTU5YMGtRN2tOdmdHVjFHYVEmZWRtPUFQczE3Q1VCQUFBQSZjY2I9Ny01Jm9oPTAwX0FZQzRob0hnZGJOUElWVm1wME5RZVRLdW9OWHk5djBnaUEyN1IyWGRBU3FwMkEmb2U9NjY0Qjk2RjMmX25jX3NpZD0xMGQxM2I=.jpg)
Dan 11 - Kome treba budilica kada imate moć državnog represivnog aparata? Istina je da smo i u ovaj park koji nam je poslužio kao spavaća soba ušli preko ograde, ali dojma smo da su pola sata birokracije i 2 policijska auta bili prekomjerna reakcija s obzirom na težinu zločina. U šest godina spavanja po parkovima ovo je prvi put da smo za tzv. bivakiranje pokupili kaznu, što dokazuje da je policija uvijek najgora u usnulim gradićima gdje im je najdosadnije. Njima u obranu bili su vrlo ljubazni, čak i pomalo znatiželjni, te su nam rekli da kaznu pišu više radi sebe nego radi nas te da je možemo ili ne moramo platiti (jer u Hrvatsku doći neće). Na upit želimo li nešto izjaviti za zapisnik smo im primjereno odgovorili na krnjem talijanskom: “Čovjek koji spava ne griješi!”
Ako ništa drugo ovo nas je barem natjeralo na rani pokret što se ispostavilo blagodatnim, jer su granice između autoceste i lokalne ceste na Siciliji često mutne. Tako smo u 30 kilometara do Palerma izmijenili čak 5 autiju prolazeći kroz niz simpatičnih morskih zaseoka. Palermo je nakon toga, a i svega što smo prošli u proteklih tjedan dana, bio potpuni kontrast. Jedan od onih prljavih i poremećenih gradova čija se prašina proteže kilometrima u svakom smjeru. Ipak je riječ o petom najvećem gradu u Italiji, i to samo prema službenom broju stanovnika koji, kako smo na Siciliji, daje daleko drugačiju sliku od realnosti. Profesor povijesti umjetnosti koji nas je do grada odbacio žalio se upravo na to koliko je “anything goes” mentalitet Siciliju prokleo, koliko se ne može osloniti na infrastrukturu i koliko je zbog tog kaosa život otežan. Po njemu to je zato što 1861. Vittorio Emanuele nije uspješno stvorio kohezivni talijanski nacionalni identitet, a Sicilija je uvijek bila toliko udaljena od centara moći da je svim vlastima bilo lakše davati ovlasti lokalnim moćnicima nego uspostaviti vlastiti red, što je na koncu dovelo i do notorne sicilijanske mafije...*[Nastavak u komentarima]
.
.
.
#odzagrebadomagreba #krajceste sicilia #italia #nacesti #ontheroad #hitchhikingstories #autostop #hitchhiking #travelstories #travelgram #hammocklife #hammock #backpacking #backpackerslife #croatiannomads